NEOLIT – ANTIKA

Otok Vis nastanjen je sredozemnim zajednicama još u doba neolita u 3 tisucljecu prije n.e. Iz tog doba potjece i ime Issa, koje otok u pohrvacenom obliku nosi i danas. U 2. tis. pr.n.e. nastanjuju ga nosioci metalne kulture Iliri.
U 6.-5. st. pr.n.e. Issom vlada Jonije koji tu postavlja prvu Ilirsku državu na Jadranskom moru. Sam otok nosi naziv Jonijev otok, a na novcu grada Isse nalazi se Jonijev lik.
397. pr.n.e. sirakuški tiranin Dionizije Stariji osniva u Issi prvu grcku koloniju na Istocnoj obali Jadrana, dajuci otoku središnji položaj na Jadranu s kojeg je mogao kontrolirati trgovacke putove. Lokalno ilirsko stanovništvo Dalmati od pridošlih su Grka primili napredniji nacin obrade zemlje. Za vrijeme vladavine Dionizija Mladeg Issa postaje slobodan demokratski polis (grad država). Šireci svoju trgovacku mrežu i osnivajuci svoje kolonije (Lumbardu na Korculi, Tragurion, Epetion-Stobrec, Salonu-Solin) Issa pocinje naklo jacati. Sve te kolonije bile su joj ekonomski i politicki podložne. Anticka Issa predstavlja najstariju urbanisticku jezgru gradskog tipa u našim krajevima. Smjestila se na sjevernom dijelu uvale zvanom Gradina. Kao i drugi anticki gradovi Issa je bila opasana zidinama koje su djelomicno sacuvane, a pretpostavlja se da je imala pravilan raster ulica. Zahvaljujuci brojnim povoljnim okolnostima Issa je cvala sve do sukoba s ilirskim kraljem Argonom te kraljicom Teutom oko 229-219 g. pr. n.e. Osjecujuci da se nece moci oduprijeti napadu kraljice Teute, Issa je zatražila pomoc Rimske republike. Prihvacanjem tog saveza Rim je po prvi puta krocio na istocnu obalu Jadrana koja ce carstvu i njegovim nasljednicima ostati zona interesa još gotovo 2 tisucljeca. Zahvaljujuci vjernom savezu s Rimom i pomoci u njegovim osvajackim pohodima Issa i njezine kolonije i dalje su napredovale.
Iz rimskog razdoblja djelomicno su sacuvane terme i temelji antickog teatra. Sudeci po velicini teatra koji je mogao primiti oko 3500 gledatelja predpostavlja se da je u to vrijeme u gradu i okolnim poljima živjelo oko 12-14 000 ljudi. Izvan gradskih zidina pronadena su 3 lokaliteta s grobnim nalazima. Nalazi urni iz 1 st. pr.n.e ukazuju na najstarije tragove spaljivanja u Dalmaciji. Takav razvoj trajao je sve do 47. godine prije nove ere kad je Issa u ratu izmedu Cezara i Pompeja odabrala poraženu starnu-Pompeja, zbog cega Issa postaje rimski municipij. Medutim bogato dugogodišnje kulturno, ekonomsko i pomorsko iskustvo omogucilo je Issi da u otežanim uvjetima i dalje zadrži upravu nad svojim kolonijama (sada rimskim municipijima) te ostane najistaknutije središte trgovine na Jadranu i glavni posrednik izmedu sredozemnih zemalja i unutrašnjosti.
Prodiranjem barbarskih plemena preko granica Rimskog carstva postupno je opadala ekonomska moc velikih središta, pa tako i Salone s kojom je Issa bila usko povezana. Zbog toga otok sve više slabi, život grada se gasi, a zajednice nastavljaju živjeti po rimskim Villama rusticama razbacanim po cijelom otoku. Neke od vila razvijaju se kasnije u vece seoske zajednice.

DOLAZAK HRVATA I VLADAVINA VENECIJE

U 7. i 8. st Hrvati su naselili i ovaj otok. Vrlo su se brzo stopili sa starosjediocima ilirskog, grckog i romanskog porijekla. Ime otoka se pohrvacuje i pretvara u današnje ime otoka – VIS. 
Hrvatsko ime otoka – VIS, spominje se vec u djelu “De Administrando Imperio” bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta (912-959). Dolaskom Hrvata Vis se razvija u jedno od najvažnijih pomorsko-ratnih uporišta na istocnom Jadranu. Zbog toga godine 997. Mlecani napadaju Vis. Jedno od naselja potpuno uništavaju,a veci dio pucanstva odvode u ropstvo. Preostalo se stanovništvo povuklo iz razorenog grada u unutrašnjost otoka, gdje su osnovali naselja Velo selo i Diblje selo, te se bavili pretežno vinogradarstvom i stocarstvom (koze, ovce) vjerujuci da su u unutrašnjosti otoka zašticeni od napada s mora.
Godine 1154. osniva se hrvatska biskupija. 1278. godine hvarski biskup cijelu svoju biskupiju predaje na upravljanje Mletackoj Republici.. Ona postavalja svog rektora, uklanja župane te osniva centraliziranu komunu pod kojom se nalaze Hvar, Brac, Vis. Takva situacija traje sve do 1358. kada Venecija gubi sav teritorij koji dolazi pod vlast hrvatsko-ugarskog kralja.
1483. godine flota napuljsko-aragonskog kralja Ferrantea napada Vis i uništava Velo selo u unutrašnjosti stanovnici se spuštaju u luku Sv. Jurja gdje osnivaju 2 naselja, Luku na zapadnoj i Kut na istočnoj strani uvale. Ta dva naselja egzistiraju sve do 1579. kada Gospina bratovština podiže crkvu Gospe od Spilica koja povezuje ta dva naselja. 
U 16, a pogotovo 17. st. na Visu su mnogi hvarski plemići imali svoje posjede i ljetnikovce. Tako se spominju kuće obitelji Leporini, Vidali, Jakša, Lucić, Hektorović… Svoj ljetnikovac na Visu imao je i hvarski pjesnik Petar Hektorović.

VLADAVINA AUSTRIJE I ENGLESKE

Mirom u Campoformiju 1797. Vis je pripao Austriji, da bi 1805. njenu vlast zamijenila Francuska mirom u Požunu. U to doba iako je pravno bio francuski posjed. zapravo su na njemu gospodarili Englezi, te Vis postaje međunarodni centar krijumčara i gusara. Zbog ogromnog broja ljudi koji dolaze i borave na Visu broj stanovnika se naglo penje sa 10 000 na 12 000 do 14 000. Takva situacija ubrzo postaje neprihvatljiva Napoleonu koj odlučuje i vojno zauzeti svoj posjed čemu se Englezi, naravno, žestoko usprotive. U bici kod Visa 1811. francuska je flota bila poražena, a Englezi postavljaju svojeg guvenera, Sir Georgea Duncana Robertsona. Već upoznati sa trateškom važnošću Visa Englezi ubrzano utvrđuju Višku luku. Na zapadnom ulazu u luku grade utvrdu King George, na istoćnoj strani tvrđavu Wellington, a nad uvalom Svitnja utvrdu Bentik, te utvrdu Robertson. Tako je usred francuskog posjeda Vis postao baza za borbu protiv Francuza. Zapravo zagospodarivši Visom Englezi su postali gospodari Jadrana. 
Nakon Bečkog kongresa 1815. Vis dolazi pod vlast Hasburške monarhije koja nije pretjerano ulagala u njega, ali je ipak shvatila da je strateški izuzetno važno mijesto te je sagradila utvrdu Baterija. Taj se potez pokazao izuzetno važnim jer je upravo Vis odolio prvom napadu talijanske flote1866., te zaustavio njen prodor na Jadran. Nakon tog je uspjeha Monarhija naredila 1873. da se Vis razoruža te da se kule i tvrđave unište. Ubrzo Vis ostaje poznat samo po dobrom vinu i ribi i polako, ali sigurno ekonomski slabi i propada.

2. SVJETSKI RAT I NOVIJA POVIJEST

Strateška važnost otoka ponovno je potvrđena za vrijeme 2. Svjetskog rata kada su preko ovog otoka organizirani zbjegovi za Italiju i Egipat, bio je baza za savezničke avione, mornaricu, a neko vrijeme i baza Vrhovnog štaba komadanta Josipa Broza Tita. S Visa su vođene borbe protiv okupatora, sa njega je kontaktirano sa saveznicima (Tito u posjet Churchilu i kasnije Staljinu putuje sa Visa), na njemu su postizani sporazumi. Ogroman doprinos Visa u borbi protiv okupatora donio je otoku i poseban položaj u mirnodopskom razdoblju. Tim položajem strateške točke izuzetne važnosti uništen je sam otok. U sljedećih 45 godina na Visu je boravilo više vojske nego stanovništva. Bio je zabranjen dolazak stranih turista na otok, u ekonomski se razvoj nije ulagalo, jer je sve bilo usmjereno na uzdržavanje vojske i preživljavanje pučanstva. U tu je svrhu u Visu otvoren tektilni pogon Jugoplastike mahom orijentiran na vojne potrebe, 70-ih je izgrađen po jedan hotel u Visu i Komiži nastojeći turističkom orijentacijom pomoći otoku, ali isključivo neprofitabilnim domačim turizmom. Jedino što je i dalje poslovalo utemeljeno je prije tisuću godina, vinogradarstvo i ribarstvo. Tako se dogodilo da je otok zbog svojih izuzetnih vrijednosti, kako prirodnih i kulturnih tako i političkih osuđen na polagani umiranje. 
Za vrijem Domovinskog rata vojnici JNA napuštaju otok ostavljajući za sobom 30-tak vojnih objekata. Godine 1995. na otoku živi oko 4000 stanovnika od kojih su 500 doseljeni invalidi domovinskog rata s obiteljima te prognanici. Radno sposobnog stanovništva je oko 500 od čega je zaposleno samo 300! Kombinat za preradu ribe u Komiži zatvara se 1992. , da bi 1995, bio privatiziran i djelomićno aktivan. Tekstilni kombinat je zatvoren, a vinarija radi s 20% kapaciteta.

POMORSKE BITKE

Na području viškog arhipelaga odigrale su se mnoge bitke. Ovdje su opisane dvije najpoznatije pomorske bitke ovog područja.

POMORSKA BITKA 13.3.1811. 
Engleska Vs. Francuska

POMORSKA BITKA 20.7.1866. 
Italija Vs. Austrija
U to vrijeme Visom je vladala Hasburška monarhija (na temelju Bečkog kongresa 1815.). Sklopivši s Pruskom savez protiv Austrije, Italija je namjeravala pobjedom nad Austrijskom flotom zavladati Jadranom. Dana 16.7.1866. pod zapovjedništvom admirala C. di Persana isplovila je talijanska flota iz Ancone u pravcu otoka Visa. Ujutro 18.7. talijanska je flota započela bombardiranje obalnih baterija i utvrda na Visu. Sutradan ponovila je isto, ali ni nakon žestokog bombardiranja iskrcavanje nije uspjelo. Zahvaljujući izgradnji novih utvrda i obnove starih Engleskih utvrda od strane Austrije viške su utvrde izdržale dvodnevnu topovsku paljbu i onemogućile iskrcavanje talijanske vojske. Na ruku im je išla i nesposobnost talijanskih komandanata. Ujutro 20.7.1866. u pomoć dolazi austrijska eskadra pod komandom admirala W von Tagetthoffa. Premda je odnos snaga bio znatno u korist Talijana,
 (Austrijska flota: 27 brodova, 523 topa i 7841 mornar. 
Talijanska flota: 34 broda, 645 topova i 10 886 mornara) 
Tagetthoff je nanio težak poraz talijanskoj floti. Napadnuta u bliskoj borbi, talijanska flota ubrzo je izgubila velike brodove. Potopljene su joj oklopnjače Re d`Italia i Palestro, a ostali su brodovi pretrpjeli znatna oštećenja. Nakon toga talijanska se eskadra se povlači u Anconu. Nakon ove bitke Italija je definitivno odustala od osvajanja Visa, ne ostvarivši namjeru da postane gospodar Jadrana.